Ne boli me ćošak, ali me zato boli prst na desnom stopalu! (opet Tajči)

Kako i sami vidite i kako sam vas već upozorila, nepresušan sam izvor energije i gluposti. Sa završenim Kineziološkim fakultetom, svakako sam uvjerena kako dobro znam i kako sam dobro usvojila znanja koja bez problema primjenjujem na sebi. Malo sutra, kod zidara najgori zidovi, a kod kineziologa još gora kondicija (kako je lijepo tvrdio moj mentor, mijenjaj trenera, ovaj ti ništa ne valja).

Sigurno Vas ne bi davila još jedinom objavom na blogu, da me ćošak i dalje boli za sve, ali ne, ne boli me ćošak, boli me prst, znate onaj pored malog prsta, da je na ruci rekla bi naprstnjak, ali na nozi po naški nemam pojma kako se taj zove. Kako god da se zove ili naziva, moj se od jučer zove Ljubičanstveni. Veći je od normalne veličine, krupan, nateknut i lagano, zajebano kucka.

Moj Zele kaže „pa gdje ga guraš“ 👾i kako si ga mogla tako udariti. Pa lijepo, jako, snažno i energično, upravo onako kakva je i moja već sto puta opisana energija. Divlja i nepouzdana.

Priuštila sam si, neki dan,  totalni zen, priznajem, pomoću tableta (prirodnih) protiv menopauze, a zovu se Relaxerbe (namjerno ga zovemo Relax bre), ugodno smještena u ležećem položaju. Naravno, onaj mali dio mozga me u tim trenutcima odvodi do onih pravih užitaka hrane i što bi se moglo u sebe utovariti. Tako „mirna, tiha i povučena“, sjetih se da mi je Zele donio kako on kaže „ono što se osušilo“, a svi drugi to zovu suši i pravom kineziološkom aktivnosti, skočim sa kreveta kopirajući Blanku Vlašić. Umjesto prečke, zapriječi mi se stranica kreveta od moje Holly (Labradorica, koja isto kao i ja gleda u ovim vrućim vremenima, kako što pojesti i kako što ugodnije leći). Stranicu kreveta, zamislite zakačim unutrašnjim dijelom tog prsta do malog prsta. WTF, pa kako, ni sama nemam pojma i razumski nikako moguće, ali jok kod mene je sve moguće. Kaže se „i vidjeh sve nebeske zvijezde“ i u tom trenutku iz mene izlaze sve psovke ovoga našeg bogatog jezika i izričaja. Najdraža i najglasnija koja je isti tren provalila iz dubine moje napaćene i bolne duše je izašla upravo ova koja glasi „da te jebo šepavi tito sa nogom ili bez nje“ i još mnogo toga brutalnog i nadasve bezobraznog.  Bio je to trenutak kada sam se sjetila sve rodbine, bliže, dalje, omraženih ljudi i likova. Jedina utjeha u svemu mi je bio Grunf, koji je moj najdraži lik i kojem sam veliki fan.

Naravno i opet je Grunf upravu, bolje da sam se uhvatila onoga,“ Gin u čaši, mozak na pašu“, nego što sam uspjela obraditi makeover svoga prsta. Za sada sam polupokretna, špricam ledeni sprej za sportske ozljede i uveliko se nadam da nećete pratiti moje savjete i svakako ne pokušavajte to kod kuće, ali da ste se dobro nasmijali i da će te i dalje pratiti naše objave.

 

 

 

 

Primjedbe

  1. Mene je sve strah kad ponovno prohodaš što će se sljedeće dogoditi 😄

    OdgovoriIzbriši
  2. Dok je prst boli ne padaju joj gluposti na pamet.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Naopačke (by Renči)

Legice ✌️🇭🇷