Legice ✌️🇭🇷

Da se upoznamo?!?!?!

Mi smo Legice, grupa žena istih interesa, različitih pogleda na život, na proživljenu prošlost, na nove poglede u budućnost. Vrijedne, kreativne, neke šutljive povučene, neke eksplozivne sa previše energije. Nismo sve na okupu na ovoj slici, jer nas ima posvuda (po naški posveduše 😂), nismo sve ni iz Osijeka, ali smo Osijek uzele kao svoj hot spot. 

Naša Renči je naša glavna dopisnica iz USA (trenutno nije na slici). Renči je umirovljena vojna policajka HV i od milja ju znamo zvati, "pendrek hanuma". Opasna, samosvjesna, jaka i nadasve sposobna žena, velika prijateljica i velika potpora. Često znamo cviliti što je tako daleko, ali svake godine je tu u Lijepoj našoj, a poruke su na bazi svaki dan i što više to bolje. 

Idem ipak redom kako je i na slici. 

Lijevo stoji (crnka), naša Jasminka koju zovemo Mamika. Mamika je srce i duša kreativnosti i naša instruktorica, profačica kako ju od milja zovemo i njeno glavno geslo je "ništa vi ne možete pokvariti (ja bih rekla po naški rekla razjebati), ono što ja ne mogu popraviti" i tu se zeznula. Kako smo joj dokazale da nije u pravu, pročitati ćete u jednom nastavku i dobro se nasmijati, jer smo se i mi smijale i same sebi, a i njoj. Kada nešto od naših djela završimo, najteži trenutak je kada Mamika stavi naočale, pregleda (imamo Var sobu) i kaže "ne valja", popravi ovo, nisi me slušala. Uglavnom je blaga prema svima osim prema meni, ja sam joj omiljena kada kaže, to ćeš sada ogrecati, a najviše volim i to je vjerujte mi najlakše kada kaže "to ide na pranje". Zato naša Mamika ne skida naočale, čak i sunčane su joj sa dioptrijom da vidi sve nepravilnosti. Kada god osjeti tektonske poremećaje u našim ponašanjima samo uzvikne "tko nije popio terapiju" i bez glasa se sve ustajemo po svoje tablete. U daljnjim tekstovima sigurno će te ju dobro upamtiti. 

Bisa je pored nje, Bisa je naša kraljica šljokica i upravo glavna spona koja je dokazala Mamiki da je sve moguće, normalno uz našu svesrdnu  pomoć i da kada se nešto pošteno razjebe, da se to pošteno i ne može popraviti. Povučena, tiha, blaga, smirena toliko da me njeno stanje nekada može izbaciti iz takta, jer moje tijelo nije naviklo do sada biti u takvom zen okruženju. Kada Bisa provali neku šalu ili neku uzrečicu, svi padamo sa stolica i smijeh traje dugo, toliko da nas zabole pločice (ne kupaonske) na trbuhu. Sve ovisi koliko koja ima svojih pločica toliko i trpi bol 😂.

E sada, pored Bise stoji Jaca. Jaca je umirovljena časnica HV, davnih dana mi je bila šefica i zvali smo je Šefika. Ona je dio naše ekipe, a ostatak ekipe joj je na tom uvelike zahvalan, koja je preuzela brigu i skrb oko mene, mojih akcija i najviše moga ponašanja. Jer kako kaže Mamika, imamo jednu sa posebnim potrebama (a to sam ja), a kada su blage onda me znaju zezati da sam zločesto dijete. Jaca kada se zaleti u svojim razmišljanjima i idejama, Mamiku zatrpa sa milion slika i ideja što bi sve mogle i baš joj se to sviđa!!!!! Ona je razborita, ona je promišljena, ona je moj korektor i aceton (sve su one, ali ova se posebno daje u tu ulogu), ona je ta koja meni kaže NE, to nećeš objaviti, NE nema negativnih misli i DA obavezna si šutjeti i njegovati svoje dostojanstvo. Ona je lektorica koja svaki moj tekst pregledava i bez obzira što nema naočale, nađe milion grešaka, pa čak i u kratkim tekstovima i postovima na Facebooku. Sve vidi i ne štedi me ni pet posto, odmah u sridu (ponekad i u četvrtak 😂).  

Pored Jace je Mira (od milja je zovemo Mica). Tiha voda brijege gloda i zbilja je tiha i po meni i previše povučena i koliko god ju provociram da bude zločesta i da baci iskru ljutnje ona ponovno ode svojim kolosijekom prema svome kolodvoru. Nekada da bi, kada me izvuče iz takta ta njena pasivnost najrađe ju uzela za ramena i dobro protresla da ju resetiram i da sa novim postavkama krene drugačije, žešće, aktivnije, ali se ne da i uspješno se opire. Jedna je od naših glavnih vozačica na dugačke pruge i velike kilometre, jer tu daje svoj puni potencijal, dok mi u tim trenutcima se držimo zubima za zrak kada postigne svoju željenu brzinu vožnje. Bisa je tu i u tim trenutcima u izvan tjelesnom stanju od napetosti i straha 😂. 

Odmah pored Mice, stoji Danči. Balavica i bivša maloljetna braniteljica. Mlada, još bi rekla u nekim životnim segmentima zelena, ali upija kao spužva. Bez obzira na sve okolnosti svoga života, trudi se biti u pozitivnom modu i tjerati dalje koliko je god u mogućnosti. Vrijedna je i radišna i znam ju nekada povući na tamnu stranu svoje zloće ali se brzo vrati onim dobrim korijenima. Volim piti sa njom, jer prati moj ritam i uvijek zna, da se kod prve moramo stresti, a poslije prve se više ne broji. Zajednički code svima nama je idemo na kavu, gdje se kava uopće ne naručuje, a Gin Tonic ide bez razmišljanja. Ona je pod Mamikinom paskom i zaštitom i kada sam ljuta radi nećega uvijek kažem, da je ona Mamikina ljubimica. Ja sam više Jacina, ali ne ljubimica nego više ljubimac 😂.

Ja sam ova nakrivo, u stavu (zaboli me ona stvar), ja sam ta koja pičkara, galami, traži pravdu kao Kalimero, traži svakakve poslove da mi mozak ne ode na DARK SIDE i ta koja ima višak energije, višak svega osim mozga 😂. Kada mi dopizdi trčanje, a to je svako malo, a pogotovo ljeti, onda gledam što prije otići u Glavni Stožer Antunovac da radim što god i da sam Mamiki na grbi, jer i Jaca ima pravo na GO, pa zbriše od mene da se resetira. Uglavnom ja sam ta, kada se ima lova u zajedničkoj kasi i kaže "ajmooooooo" te brzinom munje isplaniram naša zajednička putovanja, dok moj kofer stoji popunjen i u stavu pozor te spreman za pokret sada i upravo sada. Najbolje me opisuje moja Veronika (moja majka), kada kaže ti zbilja jesi za vojsku i zbilja tamo pripadaš. Kako to biva u procesu starenja i vojsci sam dopizdila pa me potjerali u mirovinu, kao da ja znam mirovati. U svakom slučaju, moja putovanja, odlasci u GSA (Glavni Stožer Antunovac) ili bilo koja moja akcija, je dobro došla mom Zeletu (moj suprug), jer čovjek konačno može i odahnuti 😂. Od milja me zovu Tajči, a kada sjebem i zovu me Tatjana, znam da sam pretjerala. 

Pored mene je naša Ruška the purgerica. Osjećajna, brižna i senzitivna na neki svoj poseban način. Ponekad ona moje poruke pročita na neki svoj jedinstveni način i žena se doslovno rasplače, a ja ne kužim u čemu je štos. Ruška nije svadljiva, vrijedna je i obzirom na zbilja teške okolnosti svoga života ne da se smesti. Spremna je ta uvijek zasukati rukave i pohvatati konce svoga života na prkos svima pa nekada i samoj sebi. Jednom riječju ona je maherica, jako dobra i privržena legica. Ruška nam je u Zagrebu i zato ju zovem THE PURGERICA, ali kada god je u Osijeku, tu je i pored nas. Bez Ruške se ne ide na put, a stanica za skupljanje nam je, a gdje drugdje nego LUČKO. Naša je Šumaherica, jer dok je Mamika na odmoru od vožnje, Mica u pripravnosti, preuzima volan u svoje ruke i svi se čudimo kako smo brzo došle na odredište. Mislim i ja vozim, ali ako mi je friž i Danči blizu, onda uglavnom gledam gdje je Tonic, čisto da ga preskočim i da dođem do Gina 😂.

Imamo mi i Anči. Anči nije na slici. Anči, od svih nas još uvijek radi i časnica je HV. U svakom slučaju, netko mora i raditi da bi nama zaradio mirovine. Sa Anči smo uglavnom aktivne preko poruka i velika nam je potpora. Povremeno se nađemo na našoj "kavi" i pošteno se ispričamo. Toliko smo vezane i bez obzira što fizički nismo tako često zajedno, da kada mi dajemo petama vjetra, Anči da za slambu 😂. Ona je naš ponos i sa nestrpljenjem čekamo njena promaknuća, pohvale i nagrade, jer još samo ona može ostvariti neke stvari koje mi nismo uspjele jer eto sustav nas nije prepoznao. Zato je tu naša Anči!!!!!