Naopačke (by Renči)

E, znaš ono kada ti se život okrene naopačke u sekundi? Kada pobjegneš sa otoka Brača gdje su te roditelji smjestili na "sigurno" sa hrpom žena, male djece i prijateljima (Igor, Damir, Karolina, Anica i ostali), jer kod kuće više nisi bio siguran. Kad te smjeste u Plivino odmaralište koje je koristilo Crvenom križu kao sklonište za žene i djecu u izvanrednim situacijama. Pobjegneš ni manje ni više sa tog otoka sa legom iz osnovne škole Saletom, kojeg mater preklinje da ne odlazi nikuda jer će ostati sama sa malom kćeri i umrijet će od brige za nama. Pobjegneš sa jednom torbom onom okruglom sportskom u koju si kod kuće nabrzinu strpao album sa slikama i nešto robe. I u toj malenoj torbi nosiš cijeli svoj svijet, djetinjstvo i mladost. Pobjegneš jer ti strina baš javila da ti mater nije mogla izaći iz sela jer su isto tenkovi okupirali. Da ne zna gdje je stari i čeka da se javi od nekud. Čekaš trajekt u 4 ujutro sa polusnenim 17 godina starim Saletom, koji se pravo i nij...